Hrvatska se nalazi na raskrižju. Bivša jugoslavenska republika se nalazi na pragu ulaska u Europsku uniju. Pregovori su počeli, i mnogi se Hrvati nadaju da će ući u EU sljedeće godine. Hrvati misle da će lažno članstvo u prestižnom europskom klubu transformirati njihovu državu u prosperitetnu, Western-style državu. Zagrebačke političke elite - i lijevog i desnog usmjerenja – zamislili su da će im EU poslužiti kao panaceja za rješavanje sistemskih problema nacije. To se neće dogoditi.
U stvari suludi juriš prema članstvu u EU je više umotavanje truleža u srcu zemlje - socijalni rak koji prijeti da proždre ovaj mali narod od 4 milijuna stanovnika. Veliki problem Hrvatske je činjenica da se nikada nije suočila sa svojom tragičnom komunističkom prošlosti.
Pod srpskom dominacijom u Jugoslaviji, Hrvatska je svedena na ekonomskog vazala Beograda. Od 1945 do svoje smrti u 1980, komunistički diktator Josip Broz Tito nametnuo je brutalnu policijsku državu. Njegovo multietničko carstvo podjarmilo je mnoge konstitutivne narode Jugoslavije pa tako i Hrvate..
Tito je nastojao razbiti dva velika otpora njegovoj totalitarne vladavine: hrvatsko seljaštva i Rimokatoličku crkvu. Njegov režim ubio je više od 200.000 Hrvata, uključujući i bezbroj svećenika i časnih sestara. Crkve su bile oduzete. Državno sponzorirani ateizam indoktrinirao je mladost. Ukinuta je sloboda tiska. Disidenti i antikomunistički intelektualci su masovno ubijani i lišavani slobode. Okoliš je devastiran. Ekonomski kolektivizam uništio je privatna poduzeća i osobnu odgovornost. Veze i korupcija postale su dio svakidašnjice. Hrvatski nacionalizam je potiskivan. Ukratko, hrvatsko moralno i povijesno jezgro – tradicionalno oslonjeno na katolicizam i srednjoeuropsku civilizaciju – iskorijenjeno je.
Nakon četiri godine rata s pobunjenim Srbima, zemlja postigla nacionalnu nezavisnost. Ali zato platila visoku cijenu. Balkamsko kriminalno podzemlje pustilo je korijenje, krijumčareći oružje, droge i cigarete dok je rat još bio u toku. Mnogi su se gangsteri infiltrirali u vlast. Također, mnogi bivši komunisti jednostavno su promijenili Titovu crvenu zvijezdu hrvatskom crveno-bijelom šahovnicom, zadržavši autokratske i korupcijske navike. Hrvatska država je time od samog početka bila predvođena kriminalnim vodećim kadrovima, čiji krakovi još i danas dosežu u sve pore društva.
Hrvatska demokratska zajednica, poznata pod svojim akronimom HDZ-a, je politička inačica gangsterske vladajuće kaste. Njegov bivši premijer, Ivo Sanader, je pod istragom zbog pronevjere, mita, korupcije i zloupotrebe položaja. Visoko pozicionirani izvori iz vlasti i izvan nje tvrde da je Sanader sa svojim prijateljima sustavno pljačkao javnu i državnu imovinu. Oni su tako pljačkom prisvojili ogromnu imovinu, naravno sve na teret hrvatskih poreznih obveznika. Procjenjuje se da je HDZ elita ukrala odnosno izvukla oko 1 milijarde dolara - groteskan iznos za tako mali narod. Sanaderu pripada zadnje pristanište, na kome bi trebao odgovarati za svoje zločine hrvatskom narodu.
Štoviše, HDZ odbija provesti sveobuhvatne reforme potrebne za oporavak hrvatskog gospodarstva. Vlast u Zagrebu i dalje podupire državni sektor s kompliciranom administracijom i visokim porezima. Razlog je jednostavan: uspostavom slobodnog tržišta vladajuća kasta bi izgubila utjecaj koji sada ima. Hrvatski političari drže sve poluge vlasti u ruci i imovinu zahvaljujući državnoj kontroli gospodarstva i masivnoj birokraciji, kako bi mogli svoje političke sljedbenike uhljebiti i osigurati im dobro plaćena radna mjesta.
Dakle, malo je transparentnosti i otvorenosti. Političke veze i mito su potrebne za osobno napredovanje. Zdravo i vitalno društvo se temelji na pluralizmu, vladavini prava, čvrstom privatnom vlasništvu i meritokraciji. U Hrvatskoj nije zastupljena ni jedan od navedenih neminovnosti uspješnog gospodarstva. HDZ verbalno zagovara te ciljeve, a u stvarnosti se ponaša potpuno suprotno. Radi se o balkanskom stilu kleptokracije s velikim uplivom vlasti na medije, poslove i gospodarstvo.
Status quo može političkim elitama dobro služiti, ali ne i većini hrvatskih građana. Nezaposlenost je 18 posto. Gospodarstvo je stagniralo prošle godine. Nabujali nacionalni dug prijetnja je budućnosti zemlje. Strani kapital i poslovna ulaganja zaobilaze Hrvatsku. Nastupila je opća gospodarska stagnacija. Povećava se razlika između bogatih i siromašnih slojeva društva i prijeti socijalnom nestabilnosti. Srednja klasa se stalno smanjuje. Hrvatska postaje društvo s dva sloja, oni koji imaju sve i oni koji nemaju ništa. To nije ona Hrvatska o kojoj su mnogi sanjali i ona za koju su mnogi dali svoje živote.
Hrvatska žutokljuna demokracija ima potencijal da postane Švicarska - ili točnije, Austrija - jugoistočne Europe. Ima talentiranu, inovativnu i inteligentnu populaciju. Prirodne ljepote i zapanjujuću jadransku obalu koji su već postali meka za turiste. Drevne veze s Austro-Ugarskom monarhijom osiguravaju čvrsto kulturno sidro na Zapadu. Mediji bi mogli biti živahni, ratoborni i pametni - kada bi bili slobodni od političkih napasnika.
Hrvatska neće postići svoj nacionalni potencijal i civilizacijski cilj sve dok se ozbiljno ne uhvati u koštac s korupcijom. Gangsterska vlast ne samo da ometa razvoj zemlje nego cijedi iz nacije dragocjenu energiju i resurse. Bezbroj stručnih i educiranih kadrova napušta zemlju i odlazi u emigraciju, a time masivni odljev mozgova ostavljajući zemlju bez ljudskog kapitala.
Mnoge države imaju mafiju. U Hrvatska, međutim, mafija ima državu. Dok se to ne prizna i riješi, gospodarski ponor će se nezaustavljivo nastaviti. Nikakve dosjetke ili donaciju EU neće promijeniti stanje.
T. Kuhner, autor članka, je kolumnist časopisa The Washington Times i predsjednik instituta Burkle u Wahingtonu.