Naručena presuda ili pomanjkanje kompetentnosti?

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 13 Siječanj 2014 10:52

Hitovi: 15696

U sporu koji traje 27 godina pred Općinskim sudom u Zagrebu presudila je sutkinja Vanesa Peruzović-Čuić, kćerka suca Vrhovnog suda RH Aleksandra Peruzovića, na taj način što je ignorirala zakonsku odredbu čl. 88 ZOO-a 1991 (naknadno odobravanje pravnog posla) i odbila tužbeni zahtjev (128-P-6085/12-799). Tuženik je nakon 27 godina osporio punomoć zastupniku tužitelja, a ovaj dostavio u spis u pisanom obliku naknadno odobrenje sukladno čl. 88 ZOO-a. Sutkinja je jednostavno ignorirala dokument.

Vijeće Županijskog suda sastavljeno od sudaca Vesna Kovačević-Ostojić kao suca izvjestitelja, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća i Dubravke Burcar kao članice vijeća potvrdilo je navedenu presudu (35 Gž-4396/13-2). Obzirom da vrijednost spora ne doseže granicu revizije presuda je pravomoćna.

Uložena je izvanredna revizija i ustavna tužba, što nije nikakva garancija da će nezakonita presuda biti ukinuta.

Svakom studentu prava koji je apsolvirao opći dio građanskog prava poznat je čl. 88 starog ZOO-a odnosno čl. 312 novog ZOO-a. U tom članku regulirano je naknadno odobrenje zaključenja poslova osoba koje u trenutku zaključenja pravnog posla nisu imale punomoć. Malena je vjerojatnost da navedeni suci nisu poznavali navedenu odredbu odnosno nisu bili dovoljno kompetentni, još k tome u dvije instance. Upravo zbog toga postoji osnovana sumnja da se radi o presudi po narudžbi. Ukoliko se zaista radi o nekompetentnosti sudaca u obadvije instance, postavlja se pitanje s kakvim sudačkim kadrom Republika Hrvatska raspolaže.

Ovaj slučaj potvrđuje, bez obzira da li se radi o svjesnom ili nesvjesnom kršenju zakona, da su suci u Hrvatskoj masovno imenovani po raznoraznim kriterijima (politička podobnost, pripadnost rodbinskim i interesnim klanovima itd.), a samo ne prema kriterijima kompetentnosti i moralnosti, što nužno vodi do zaključka da Republika Hrvatska mora neodgodivo izvršiti lustraciju u pravosuđu i obaviti ponovno imenovanje sudaca svih instanci. U protivnom hrvatski narod ne može računati s kvalitetnom pravnom zaštitom u razumnom roku, što je osnovna pretpostavka za uspješan gospodarski razvoj i zaštitu ljudskih prava. Investicije i gospodarska aktivnost su isključene u pravnom okruženju kakvo je u Hrvatskoj.

Sve civilizirane zemlje, a među njima prvenstveno SR Njemačka, imaju propise koji građane štite od nesavjesnog rada sudaca, pri tome je izričito sucima zapriječena kazna zatvora do 5 godina u slučaju svjesne krive primjene zakona (čl. 339 Kaznenog zakona SRNJ). Nažalost sličan propis još uvijek ne postoji u RH, pa se suci nemaju čega bojati, a osjećaj odgovornosti za savjestan rad ne postoji, uključivši i onaj da savjesna osoba dade ostavku ako se ne osjeća dovoljno kompetentnom za obavljanje sudačkog posla.

Hrvatska je nesigurna država bez osigurane pravne zaštite svojih građana i svaki boravak u njoj je potencijalna opasnost za imovinu i život. Izlišno je očekivati investicije i gospodarski oporavak tako dugo dok Hrvatska nema riješeno pitanje pravosuđa. O svemu možete više pročitati ovdje.

Afera Perković koja se zadnjih pola godina događa oko suradnje pravosudnih organa Hrvatske i ostalih članica EU-a, a u vezi s izručenjem pripadnika Hrvatskog odjela političke tajne policije bivše Jugoslavije, koji su masovno likvidirali političke protivnike diljem svijeta, a naročito u SR Njemačkoj, pokazala je da hrvatska izvršna i sudbena vlast nije voljna poštivati preuzete norme iz Pristupnog ugovora EU-a, samo je nastavak iste priče. Iz Tajne političke policije bivše Jugoslavije (UDBA) preuzeto je više od 90% kadrova u hrvatske tajne službe, što je vidljivo iz emisije Fokus HRT-a, emitirane 6. siječnja 2014 (link). U navedenoj emisiji su pripadnici te službe izravno potvrdili da je upravo tajna politička policija omogućila Franji Tuđmanu dolazak na čelo HDZ-a i preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Time je osiguran opstanak odnosno kontinuitet u svim strukturama vlasti (izvršne, pravosudne i zakonodavne vlasti) iz Titove Jugoslavije u novoj Hrvatskoj. Iz svega proizlazi da je tajna policija kontrolirala formiranje svih političkih stranaka u Hrvatskoj i nije čudo da na hrvatskoj političkoj sceni ne postoji ni jedna politička stranka u kojoj tajna služba nije imala svoje aktiviste ili doušnike.

U razvoju demokracije i uspostave institucija vlasti u Hrvatska morat će se poći od početka. Sve sadašnje institucije vlasti u Hrvatskoj formirane su pod izravnim utjecajem interesnih lobija (vrlo često kriminalnih), a tajna policija je bila koordinator organizacije ustroja vlasti. Teško je zamislivo da Hrvatska može potrebne promjene izvesti vlastitim snagama. Bit će joj potrebna pomoć prijateljskih zemalja EU-a i Europskih institucija. To je u interesu Unije, jer ovakva Hrvatska je sigurnosni i pravosudni izazov za cijelu Zajednicu. Hrvatskoj predstoji još jedan rat za uspostavu demokratskih institucija vlasti, na koji narod mora biti spreman.

JURIS PROTECTA
Udruga za unapređenje pravosuđa u RH
Zlatko Zeljko, predsjednik