Izvješće o stanju u pravosuđu

Croatia  Germany  United Kingdom 

juris-protectaeAustrougarska monarhija, stara i nova Jugoslavija neposredni su prethodnici današnje Republike Hrvatske. Hitlerova megalomanija osvajanja Europe dovela je do uspostave boljševičkog komunističkog režima u velikom broju država centralne i južne Europe. Među njima je i obnova nove jugoslavenske Federacije pod imenom Jugoslavija, na čije čelo je došao komunistički vođa i diktator Josip Broz , zvani Tito.

Tito je vješto iskoristio bratoubilački rat i fašistički teror na području bivše Jugoslavije te se nametnuo kao jedina alternativa, a kao deklarirani borac protiv fašističke Njemačke i Italije dobio je materijalnu i svaku drugu pomoć od strane sila Saveznika. Nakon sloma nacionalsocijalističke Njemačke, raspada Pavelićeve Hrvatske i Nedićeve Srbije prostor bivše stare Jugoslavije prepušten je Titovim partizanima.

1. Političko stanje

Saveznicima je bilo važno da imaju saveznika u završnim operacijama protiv Nijemaca, a nisu bili zabrinuti za sudbinu podjarmljenog naroda. Tako su Titovim partizanima izručene stotine tisuća izbjeglica koji su od straha pred komunistički predvođenim partizanima izbjegli u južnu Štajersku. Tito i njegovi partizani počinili su masovne zločine nad zarobljenicima, koji se mogu uspoređivati s nacističkim koncentracionim logorima. Oni su to pravdali pravom na odmazdu protiv klasnog neprijatelja, kako su nazivali sve neistomišljenike.

Tito je ubrzo nakon nedemokratskog i nasilnog preuzimanja vlasti u bivšoj Jugoslaviji došao u sukob sa Staljinom. Naime Tito nije htio prihvatiti da bude jedan od Staljinovih pijuna, nego je imao ambicije ovladati južnoslavenskim prostorom, te uspostaviti poseban diktatorski režim koji je stajao isključivo pod njegovom kontrolom. Partizanski vlastodršci masovno su pljačkali narod, a prisvojili su i veliki dio oduzete "buržoaske" imovine. Jedan dio komunista, koji su bili komunisti iz uvjerenja a ne iz interesa, nije se slagao s takvom politikom partijskog vrha. Staljin također nije mogao tolerirati takvo ponašanje vrha jedne "bratske" partije pa je nakon više pismenih upozorenja sazvao kongres svih KP partija u Budimpešti na kojem su Tito i njegov partijski vrh osuđeni.

Tito je, nakon što je osigurao potporu Amerikanaca, krenuo u obračun sa svojim partijskim neistomišljenicima nazvavši ih "informbirovcima" i neprijateljima njegovog socijalizma. Uz izdašnu pomoć SAD-a Tito nastavlja sa svojim protusovjetskim aktivnostima nastojeći okupiti takozvane nesvrstane zemlje, predvođene raznim despotima i diktatorima, (Nehru, Naser, Sukarno, car Hajle Selasije, Saddam Hussein itd.) i tako ih istrgnuti sovjetskom utjecaju. Titove aktivnosti SAD su godinama honorirale, kako politički tako i materijalno, sve do njegove smrti. SAD-u nije smetalo što je Tito bio diktator i nije dopuštao političku aktivnost svojim neistomišljenicima. Tito je uspio okupiti oko sebe brojne interesne sljedbenike. Pri tome je bilo važno biti privržen samozvanom Maršalu, a manje je važna bila ideološka opredijeljenost komunizmu.

Zloglasna UDBA progonila je sve koji su se usudili izraziti nepoželjno političko mišljenje ili na bilo koji način dovesti u pitanje kult ličnosti samozvanog Maršala. U vezi s tim vjerodostojna je tvrdnja Milana Bandića i njemu sličnih da nisu bili komunisti iz uvjerenja nego iz oportunizma. Pojavom Gorbačova i Perestrojke, u drugoj polovici 80-tih godina, bilo je svakome jasno da će se Sovjetski blok demokratizirati i raspasti. Završni čin bio je rušenje Berlinskog zida u studenom 1990. godine. Dugotrajni albanski nemiri i bujanje srpskog nacionalizma bili su siguran znak nadolazećeg sloma samoupravnog socijalizma i raspada federalne Jugoslavije. Postoji osnovana sumnja da je hrvatska UDBA uključila Franju Tuđmana u mobilizaciju političkih pristaša u inozemstvu, vrativši mu već 1987. god. putovnicu, a on je od tada nesmetano obilazio hrvatske emigrantske organizacije diljem zapadnog svijeta.

Za pretpostaviti je da su hrvatska UDBA i tadašnji interesni lobi oko nje procijenili da bi Franjo Tuđman, nekadašnji visokorangirani dužnosnik Titovog režima, bio najmanje zlo za njih te su mu dali opsežnu logističku potporu. Oni su pri tome računali da će od buduće vlasti biti pošteđeni progona i da će im biti omogućena nesmetana gospodarska i politička aktivnost. To se u stvarnosti i dogodilo. Na raspisanim izborima u svibnju 1990. godine Franjo Tuđman je izabran za predsjednika države, a njegov HDZ dobiva najveći broj mandata u Saboru. Sudbina Hrvata time je zapečaćena za slijedeća desetljeća.

Naime interesni i partijski lobi oko Tuđmana preuzeo je veći dio društvene imovine i distribuirao je između sebe, slično onome što su partijski kadrovi oko Tita učinili s "buržoaskom" imovinom nakon završetka drugog svjetskog rata. Taj interesni lobi od tada do danas kontrolira pretežit dio materijalnih dobara, vlast i medije u RH. Lobi se brine za sprečavanje napredovanja nepodobnih pojedinaca u političkom establišmentu.

2. Pravosuđe

Djelotvorno, nezavisno i kvalitetno pravosuđe je osnovna pretpostavka za uspješan razvoj tržišnog gospodarstva i slobodnog društva. Sudski postupci u građanskim sporovima pred hrvatskim sudovima traju 10, 20 i više godina. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava svako trajanje sudskog postupka više od 5 godina predstavlja kršenje ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskog postupka. Hrvatska ima stotine tisuća predmeta koji su stariji od 10 godina, a na desetke tisuća koji su stariji od 20 i više godina. Kod tolikog trajanja sudskih postupaka cinizam je pozivati se na postojanje pravne države u Hrvatskoj.

Pravosuđe u Hrvatskoj ima dvije teške hipoteke:

I. Pravosuđe u Titovoj Jugoslaviji

Pravosuđe u Titovoj Jugoslaviji bilo je produžena ruka komunističke partije. Takvo pravosuđe Tuđmanov režim je, kod preuzimanja vlasti, još više kadrovski unazadio. Njegov režim (komisija Ivić Pašalić i Ante Potrebica) nije produžio mandat iskusnim sucima, nego je na njihova mjesta imenovao nove neiskusne suce po političkoj podobnosti i nepotističkoj pripadnosti.

Politika i interesni lobiji su do današnjeg dana ostali presudni faktor za izbor sudaca na svim razinama. Zadnja novela Zakona o Državnom sudbenom vijeću zacementirala je takvo stanje. Naime 7 od 11 članova DSV-a biraju se iz redova sudaca a ti isti suci imenovani su po kriterijima nepotizma i stranačke lojalnosti.

Teško je očekivati da će DSV u svom aktualnom sastavu birati suce po objektivnim kriterijima i imenovati ponajbolje kadrove u sudstvo, što je pretpostavka za njegovo besprijekorno funkcioniranje.

II. Odvjetničke tarife

U Hrvatskoj su odvjetničke tarife glavni uzrok nedjelotvornog i nekvalitetnog pravosuđa odnosno dugotrajnosti sudskih postupaka. Autoru ovog izvješća nije poznata država u svijetu u kojoj je na snazi sličan model odvjetničkih tarifa koji bi bio usporediv s Hrvatskim.

Davne 1994. god. donesen je Zakon o odvjetništvu koji je predvidio da Odvjetnička komora određuje visinu i način obračuna odvjetničkih tarifa (čl. 18). Drugim riječima Zakonom o odvjetništvu dodijeljene su zakonodavne ovlasti jednoj cehovskoj interesnoj udruzi građana. Samo je po sebi razumljivo da je došlo do zloupotrebe tih ovlasti. Kao i sve druge strukovne i paradržavne organizacije u novostvorenoj državi, i Hrvatska odvjetnička komora je stavljena pod kontrolu uskog tajkunskog interesnog lobija od nekoliko odvjetnika. Oni su zloupotrijebili dobivene ovlasti i nametnuli pljačkaški danak Hrvatskim pravnim i fizičkim osobama, kojeg povijest do tada nije poznavala.

Zahvaljujući aktivnostima naše Udruge i pritiska javnosti, HDZ-ov režim je krajem 2009. god. obavio kozmetičke promjene u čl. 18 Zakona o odvjetništvu, pri čemu je unesena odredba da na tarife (koje donosi Komora) daje suglasnost Ministarstvo pravosuđa, koje po običaju vode odvjetnici, kao što je to slučaj i u trenutnoj Vladi "Kukuriku koalicije". Novi sustav odvjetničkih tarifa iz 2009. godine predviđa paušalni obračun za većinu građanskih sporova, ali su od toga izuzeti imovinsko pravni sporovi, koji u stvarnosti iznose 95% ukupne vrijednosti naplaćenih honorara za odvjetničke usluge.

Tako su nekoliko tajkuna među odvjetnicima koji uglavnom vode imovinsko pravne sporove, za sebe zadržali status povlaštenih odvjetnika s astronomskim tarifama, koje im omogućavaju da preko noći postanu milijunaši, a fizičke i pravne osobe ostale su žrtve ozakonjene pljačke. Kako bi građani mogli usporediti iznose odvjetničkih honorara u siromašnoj Hrvatskoj i bogatoj Njemačkoj navodimo usporedbu tarifa (cijene u EUR).

Vrijednost spora Njemačka Hrvatska
10,00 € 75,00 € 580,00 €
2.000,00 € 393,00 € 2.300,00 €
35.000,00 € 2.470,00 € 11.670,00 €
3.500.000,00 € 35.688,00 € 247.585,00 €
8.500.000,00 € 67.490,00 € 411.075,00 €

 

Gornja tabela se odnosi na odvjetničke honorare za vođenje imovinskopravnih sporova pred sudom. U Hrvatskoj smo uzeli prosječan sudski spor sa 4 podneska i 10 ročišta, što razumije se može biti i znatno više, pa honorari odvjetnika u Hrvatskoj mogu biti i višestruko veći od navedenih iznosa i po visini nemaju nikakvih ograničenja. Tako odvjetnik u Hrvatskoj kod većih vrijednosti spora dobiva za jedan polusatni izlazak na ročište 100.000,00 kuna.

Honorari u Njemačkoj su fiksni bez obzira na broj podnesaka i broj održanih ročišta na sudu. Interesni lobiji putem "Tarifa" pljačkaju na isti način bogate i siromašne. Naime umirovljenici i ostala sirotinja koja zakasni s plaćanjem mjesečne pretplate HRT-u u iznosu od 80,00 kn dobiva ovrhu i njezin dug preko noći naraste na 550,00 kuna. Isto se događa kod parkirališni kazni i komunalnih dugovanja.

Iz gornje tabele je vidljivo da su odvjetnički honorari u Hrvatskoj u prosjeku 7 puta veći od honorara odvjetnika u Njemačkoj. Ako se uzme u obzir činjenica da su prosječna primanja njemačkih građana trostruko veća od hrvatskih, dolazimo do zaključka da su usluge odvjetnika u Hrvatskoj 20 (dvadeset) puta skuplje. Iznosi odvjetničkih honorara u Njemačkoj mogu se očitati na slijedećoj web stranici, a iznosi odvjetničkih honorara u Hrvatskoj mogu se izračunati primjenom Tbr. 7, točka 1, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 12.11.2009 (N.N. 148/09). Nema sumnje da su odvjetničke tarife u Hrvatskoj najveća povijesna pljačka pravnih i fizičkih osoba na ovom prostoru. Ne samo da se radi o ozakonjenoj pljački povijesnih razmjera, nego su odvjetničke tarife glavni razlog gospodarskog sloma Hrvatske.

Pretpostavka za investicije, bilo domaće ili strane, je učinkovito pravosuđe, a to znači rješavanje sporova u razumnom vremenskom okviru. Nije teško zaključiti da nitko normalan neće investirati odnosno pokretati gospodarske aktivnosti u državi u kojoj sudski postupci traju 20 i više godina. Ne samo to nego država u kojoj sudski postupci traju 20 godina ne smije se uopće nazivati pravnom državom. Takva država je država kaosa, bezakonja i masovne povrede ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. U takvoj državi je opasno živjeti a kamoli dobrovoljno investirati i pokretati gospodarske aktivnosti.

Nabrojat ćemo, taksativno, posljedice propusta zakonskog reguliranja odvjetničkih tarifa na bazi odredbe razumnih paušalnih naknada (honorara) za zastupanje u imovinsko pravnim i ostalim sporovima u Hrvatskoj po uzoru na veliku većinu zemalja EU-a predvođenu Njemačkom:

a) Kadrovska devastacija pravosuđa

suciZbog višestruko većih očekivanja zarada u odvjetništvu i javnom bilježništvu, suci su masovno napustili sudove i prešli u odvjetnike odnosno javne bilježnike. Pored toga Tuđmanov režim je odbio ponovno imenovati jedan dio sudaca koji nisu pripadali njegovom interesnom krugu, pa su kao takvi bili prisiljeni otići u odvjetnike. Na njihova mjesta nisu imenovani novi suci ili su imenovani početnici odnosno nekompetentni kadrovi po političkoj podobnosti i nepotističkim kriterijima.

Sudački kadar od najnižih do najviših sudova u velikoj je većini biran iz interesne skupine HDZ-a. Režim i ne krije da u Ustavni sud nisu birani vrsni i ponajbolji kadrovi nego politički komesari političkih stranaka. Takvi kadrovi nisu u stanju kvalitetno obnašati svoje dužnosti. Broj neriješenih predmeta se je gomilao iz godine u godinu, a neodgovorni političari nisu ništa poduzimali. Predsjednici sudova u pravilu nemaju menadžerske sposobnosti i svaka aktualna vlast bira ih po političkoj odnosno interesnoj pripadnosti. Nužno je dakle obaviti potpunu reviziju sudačkog kadra da bi se angažirali ponajbolji kadrovi, kako po stručnim tako i po moralnim kriterijima.

Organizirana pljačka i nedostupnost pravne zaštite slijedeća je posljedica odvjetničkih tarifa u RH. Odvjetničke tarife su po visini lihvarske, a po načinu obračuna uzrokuju sukob interesa odvjetnika i njegovog klijenta. Građani koji nemaju dovoljno financijskih sredstava nisu u stanju ostvariti pravnu zaštitu.

b) Organizirana pljačka i pranje novca

Nekoliko odvjetnika koji su bili bliski političkim i interesnim lobijima preuzeli su zastupanje državnih i gradskih institucija odnosno poduzeća u vlasništvu države i gradova te u vrlo kratkom vremenu postali milijunaši i najbogatiji Hrvati.

Novac koji je preko odvjetničkih tarifa izvlačen iz državnog sektora, tobože na legalan način, jedna je od najbolje organiziranih načina legalizirane pljačke, odnosno pranja novca u Hrvatskoj. Procjenjuje se da je u zadnjih 18 godina, nakon donošenja Zakona o odvjetništvu do danas od građana i pravnih osoba u RH prekomjerno naplaćeno najmanje 60 milijardi Eura. To su više od 4 godišnja proračuna RH. Procjenjuje se da je 90% od toga iznosa završilo na računima stanovitog broja tajkuna iz redova odvjetnika, a samo 10% od toga iznosa je završilo na računima preostalih odvjetnika.

Na jednoj strani postoji nekoliko tajkuna iz odvjetničkih redova koji raspolažu milijardama, dok na drugoj strani zbog pomanjkanja klijenata 40% preostalih odvjetnika ima blokirane račune zbog nedostatne zarade. Prema podacima Porezne uprave, dugi niz godina prvo mjesto po ostvarenoj dobiti zauzimali su upravo tajkuni iz reda Zagrebačkih odvjetnika. Dok u demokratskim državama Europe sudske tarife u stopu prate odvjetničke, u Hrvatskoj su odvjetničke tarife u prosjeku 100 puta više od sudskih. To ima za posljedicu da je sudački rad diskriminiran i znatno niže plaćen od odvjetničkog.

c) Masovna povreda ljudskih prava zbog nerazumno dugog roka suđenja

Hrvatska ima više stotina tisuća sudskih predmeta koji su stariji od 10 odnosno 20 i više godina. Sud za ljudska prava u Strasbourgu generalno priznaje kršenje ljudskih prava za svako prekoračenje trajanja sudskog postupka dulje od 5 godina.

Hrvatske vlasti zasigurno krše ljudska prava više stotina tisuća svojih građana zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, što je europski rekord. Zbog samo te činjenice RH ne pripada krugu civiliziranih zemalja, a Europska unija je ne bi smjela primiti u svoje članstvo. RH bi morala biti isključena i iz članstva u UN-u zbog masovne povrede ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. Vlasti nisu spremne ukinuti odredbu po kojoj odvjetnička komora samostalno određuje odvjetničke tarife, unatoč činjenici da su u većini zemalja EU-a odvjetničke tarife određene zakonom i usklađene sa životnim standardom. Iz toga proizlazi da je upravo vlast sponzor masovne povrede ljudskih prava i organizirane pljačke.

Korupcija i sukob interesa u pravosuđu je na prvom mjestu u svim anketama provedenim u Hrvatskoj. Tako svako novo odgađanje sudskog ročišta donosi odvjetniku na desetke tisuća kuna dodatnog honorara, što suci vrlo često čine svojim kolegama odvjetnicima. Odvjetničke naknade u Hrvatskoj prema najnovijem tarifnom modelu za imovinsko pravne sporove (95% prometa na sudovima) računaju se posebno za svako ročište i svaki podnesak. To vodi do otvorenog sukoba interesa odvjetnika i njegovog klijenta, jer odvjetnik ima interes da postupak traje što duže, a njegov klijent ima obrnut interes (minimiziranje trajanja postupka i troškova).

d) Kozmetička promjena odvjetničkih tarifa

Kozmetička promjena tarifa i obmana javnosti uslijedila je krajem 2009. god. kada su Hrvatska Vlada zastupana po ministru gospodarstva Đuri Popijaču i HUP-u, kojeg je zastupao Popijačev zamjenik, dala suglasnost za novi tarifni prijedlog Odvjetničke komore. Nadglasali su sindikate u GSV-u i time omogućili Sanaderovom ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću da dade svoju suglasnost na novi tarifni model. Ministar je velikodušno potpisao nove tarife uz cinične izjave o napretku u reguliranju odvjetničkih tarifa, a nakon toga napustio Vladu i Ministarstvo pravosuđa. Pogledajte članak: Šimonović "amenovao" novu odvjetničku tarifu.

Ministar je vrlo dobro znao da su nove tarife samo obmana javnosti i da je 95% ukupnog financijskog volumena u odvjetničkim honorarima ostalo nedotaknuto. Jedan dio sporova kao što su smetanje posjeda, razvod braka itd. "paušalizirani" su i zastupanje u tim sporovima prepušteno je odvjetnicima koji inače teško dolaze do klijenata, a zastupanje u lukrativnim imovinsko pravnim sporovima zadržali su tajkuni.

3. Katolička crkva

kaptolKatolička crkva u Hrvatskoj bila je oporba totalitarnom režimu J. B. Tita pa je pored religioznih motiva imala dosta pristaša u narodu. Nakon što je Tuđmanov HDZ preuzeo vlast Crkva je odmah pokazalo da joj je daleko više stalo do materijalnih dobara nego izgradnje uređenog civilnog društva u Hrvatskoj.

Naime mnogi njezini misionari živjeli su dugi niz godina u demokratskim zemljama Zapadne Europe, USA, Kanade i Australije, ali ništa od tih demokratskih zasada nisu presaditi u svoju domovinu. Izgleda kao da su se bojali demokracije, učinkovitog pravosuđa i funkcioniranja institucija vlasti. Tako Katolička crkva u cjelini a ni pojedini članovi klera nikada nisu digli svog glas protiv organizirane pljačke građana putem odvjetničkih tarifa koje su zaslužne za uništenje pravosuđa i ostalih institucija vlasti, što je na kraju dovelo do masovnog kršenja ljudskih prava stotinama tisuća hrvatskih građana i u konačnici ugrožavanja opstojnosti cjelokupnog Naroda.

Nije razumljivo da svi ti učeni i iskusni pojedinci iz crkvenih redova nisu bili u stanju procijeniti ulogu djelotvornog pravosuđa i ostalih institucija vlasti za razvoj gospodarstva, a time radnih mjesta i prosperiteta građana. Možda Crkvi i nije stalo do materijalnog i duhovnog prosperiteta građana, kako bi iste mogla lakše držati u pokornosti.

Umjesto aktivnog sudjelovanja u izgradnji djelotvornih institucija vlasti Crkva se zadovoljila organizacijom pučkih kuhinja iz budžetskih sredstava, a osiromašeni jadnici čekaju u neprekidnim redovima kako bi dobili besplatan dnevni obrok.

Vatikanska diplomacija iskoristila je vlastohlepnog Tuđmana i s njegovim režimom zaključila sramni međudržavni ugovor po kome se RH obavezala iz budžeta financirati cjelokupne crkvene aktivnosti u Hrvatskoj, a Tuđman je za uzvrat dobio neograničenu potporu Crkve. Alternativa bi trebala biti uvođenje posebnog crkvenog poreza, kojeg bi plaćali katolici izravno Crkvi, kao što je to slučaj u većini europskih zemalja. Za očekivati je da će se naći neka buduća vlast koja će otkazati Konkordat i zaključiti novi Ugovor s Vatikanom sukladno europskim standardima.

Crkva vjerojatno zna da je značajno izgubila potporu u narodu, ali je to očito previše ne brine. Također je neophodno onemogućiti monopol katoličkog vjeronauka u školama kako bi se osigurala ravnopravnost vjernika i nevjernika odnosno drugih konfesija.

Pozivamo hrabre i čestite pojedince iz redova klera da dignu svoj glas protiv organizirane pljačke svake vrste i dignu svoj glas za stvaranje uvjeta za djelotvorno pravosuđe u Hrvatskoj uključivši i reviziju svih kadrova koji su imenovani na položaje po političkoj ili nepotističkoj podobnosti, što je neophodno za promjenu razvojnog trenda u Hrvatskoj.

4. Sloboda medija

pressJedan od vrlo značajnih problema hrvatskog društva je nepostojanje slobode medija. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan nezavisni slobodni medij. Pisani mediji su u rukama domaćih tajkuna sumnjiva morala, a u vlasničku strukturu ušli su "žuti" mediji inozemnog porijekla, kojima nije u interesu razvijati medijske slobode u Hrvatskoj nego samo kratkoročno ostvariti što je moguće veću dobit.

Novinari nisu zaštićeni kako bi mogli neovisno obavljati slobodnu novinarsku djelatnost, a gospodarski tajkuni odnosno moćnici vrlo često određuje što i kako će se objaviti ili ne objaviti. Hrvatska nažalost nema novina koje bi nepristrano informirale građane i kojim bi se moglo vjerovati, poput Frankfurter Allgemeine Zeitung ili Neue Zuericher Zeitung.

Formalno je uspostavljen dualitet elektroničkih medija, što znači postojanje privatne televizije uz javnu televiziju. Hrvatska radiotelevizija trebala je postati javni medij. To se nažalost nije dogodilo. Za vrijeme Tuđmanove vladavine njegovi bliski prijatelji upravljali su despotski HRT-om, a simbol samovoljnog upravljanja HRT-om bio je Tuđmanov bliski prijatelj Antun Vrdoljak. Nakon gubitka izbora Tuđmanovog HDZ-a bila su velika očekivanja od nove koalicijske vlasti. I zaista izglasan je vrlo liberalan Zakon o HRT-u, koji je predviđao neposredni izbor Vijeća HRT-a, ali je istovremeno bilo predviđeno i takozvano Upravno vijeće HRT-a kojeg je imenovala politika.

Slobodno i izravno izabrani članovi Vijeća HRT-a (njih 23) nisu bili pod kontrolom politike i došlo je do neslaganja Uprave i Vijeća kod izbora urednika programa. Kada je vlast shvatila da ne može kontrolirati izravno i slobodno izabrane vijećnike, prišlo se izmjeni Zakona o HRT-u, koji je predvidio Vijeće od 11 članova od čega 6 imenuju vladajući a 5 opozicija. Formalno je Zakon predvidio da udruge predlažu članove Vijeća. Naravno vladajući su imali 6 svojih udruga, a opozicija je imala 5 svojih udruga. Tako su obje strane imale svoje udruge za izbor članova Vijeća, kojeg su nazvali "Programsko vijeće". Unaprijed se znalo tko će biti izabran. Natječaj je bio čista farsa. Pravo odlučivanja obavljale su u praksi političke stranke.

Sanader je htio potpuno ovladati Hrvatskom televizijom i imenovao je egzekutore u Vijeće HRT-a s ciljem da sruši postojećeg ravnatelja i Upravu, a stavi svoje ljude na sva ključna mjesta na HRT-u. Tu je ulogu trebao obaviti iskusni operativac Siniša Grgić koji je trebao dovesti svoje ljude na ključna mjesta u HRT-u. Siniša je obavio zadatak dosta uspješno i smijenio postojeće članove Uprave i postavio svoje ljude kompromitirane prošlosti. Nakon odlaska Sanadera s vrha vlasti Sinišina grupa na HRT-u provodi samovoljnu politiku u korist vlastitih materijalnih probitaka. Trenutnu upravu HRT-a mnogi nazivaju mafijaškom organizacijom. Na zahtjev naše Udruge i javnosti organizirana je Peticija u kojoj je prikupljeno 11.550 potpisa građana. Novoizabrana vlast pristupila je izmjeni Zakona o HRT-u.

Unatoč svim očekivanjima aktualna vlast predočila je prijedlogu novog Zakona o HRT-u prema kojem se HRT stavlja pod izravnu kontrolu vlasti, predlažući da članove Uprave i Vijeće HRT-a bira Sabor. Dakle pripremaju se crni dani HRT-u. Tako Hrvatska radiotelevizija nakon 20 godina "demokracije" umjesto da postane javni medij ponovo postaje državna radiotelevizija. Formalno kolo vodi Čačićev HNS, beznačajna klijentelistička strančica pod čijom kontrolom je nadležno Ministarstvo kulture, ali očito ima potporu svog koalicijskog partnera Milanovićevog SDP-a. Tako Hrvatska radiotelevizija nakon 20 godina "demokracije" umjesto da postane javni medij ponovo postaje državna radiotelevizija .

U nedavno provedenoj diskusiji u emisiji "Otvoreno" bila je vidljiva sva nakarada prijedloga novih zakonskih izmjena. Među gostima se našao i olinjali bivši komunistički novinar Denis Kuljiš koji tvrdi da je prijedlog novog Zakona o HRT-u proizvod njegove misteriozne radne grupe, čiji članovi su ostali nepoznati javnosti. Što misle građani Hrvatske o tom Kuljiševom prijedlogu bilo je vidljivo iz telefonskog glasanja, čiji rezultat je bio 74% protiv, a 26% za. Aktualnu vlast, u kojoj Radimir Čačić s 3% glasačkog tijela igra odlučujuću ulogu, ne zanima ni mišljenje javnosti ni mišljenje europskih stručnjaka za javne elektroničke medije. Građanima preostaje jedino masovno otkazivanje HRT pretplate, jer ne postoji razlog da građani izravno financiraju partijsku televiziju.

5. Gospodarstvo

Hrvatsko gospodarstvo je pred kolapsom. Nije ni čudo, jer država nije u stanju privući investitore. Naime samo luđaci su spremni investirati u državi u kojoj sudski postupci traju 20 ili više godina, a cijena takvih postupaka je 10 puta skuplja od ostalih lokacija u Europi.

Hrvatska je država čije gospodarstvo je pred kolapsom zbog nedjelotvornog pravosuđa odnosno visokih odvjetničkih troškova. Naime poduzetnici i ostali građani prisiljeni su otpisati potraživanja u trenutku kada dužnik odbije plaćanje. Dužnici i razni špekulanti masovno koriste dugotrajnost sudskih postupaka i odbijaju plaćanje sa sloganom "tuži me". Političari uključujući predsjednika Države i Vlade pozivaju strane i domaće privatne investitore da ulažu u Hrvatsku i time pokrenu gospodarstvo i povećaju broj zaposlenih, ali nisu u stanju shvatiti da je to upravo zbog nedjelotvornog pravosuđa pucanj u prazno.

Ne samo da vrhovi vlasti ne podupiru zakonsko reguliranje odvjetničkih tarifa i radikalnu reviziju kadrova u pravosuđu nego se vrlo često solidariziraju s njima i pomažu im u ostvarivanju njihovih pljačkaških ciljeva. Tako su bivši ministar gospodarstva Đuro Popijač u ime Vlade, a njegov kolega Damir Kuštrak u ime HUP-a svojom suglasnosti omogućili pljačku (detalji). Potrebno je usklađenje odvjetničkih tarifa s europskim standardima po uzoru na njemački model i osiguranje ponajboljih kadrova u sudačkim zanimanjima, što u konačnici znači ozakonjenje odvjetničkih tarifa i novo imenovanje sudaca na svim razinama u Hrvatskoj po strogo kontroliranim objektivnim kriterijima i pod sponzorstvom institucija i vodećih stručnjaka EU-a. Nije realno očekivati da Hrvatska u svojim pravničkim redovima ima značajan broj čestitih osoba za samostalni odabir sudaca. Nužna je pomoć vodećih država EU-a (Njemačka, Francuska, UK itd.).

Neophodni su reformski rezovi koji će privući najkvalitetnije kadrove u sudstvo, a odstraniti one kadrove koji su masovno imenovani po političkoj podobnosti odnosno interesnoj pripadnosti i nepotističkim vezama, što bi značilo jednu vrstu naknadne lustracije. Time bi bio odstranjen veliki dio nekompetentnih i korumpiranih kadrova u pravosuđu, koji su imenovani u zadnjih 20 godina, što bi skupa s paušalnim odvjetničkim tarifama umnogostručilo djelotvornost odnosno produktivnost pravosuđa, a time bi bilo svedeno vrijeme suđenja na razumnu mjeru.

Na čelnim pozicijama aktualne izvršne i zakonodavne vlasti su uglavnom odvjetnici ili pripadnici njihovih lobija koji blokiraju svaku pomisao na zakonsko reguliranje odvjetničkih tarifa, a na taj način i cjelokupnu reformu pravosuđa. Time je gospodarski razvoj Hrvatske do daljnjega blokiran. Sindikati umjesto da se usredotoče na stvaranje uvjeta za gospodarski razvoj, a to je prije svega brza i kvalitetna pravna zaštita, traše povlastice i preraspodjelu kolača koji svakim danom postaje manji.

Radno zakonodavstvo mora biti značajno liberalizirano u smislu pojednostavljenja otkaza i smanjenja otpremnina, jer poduzetnici u slobodnom tržišnom gospodarstvu nisu oni koji će rješavati socijalne probleme. Poduzetnici svojim aktivnostima povećavaju zaposlenost i plaćanjem doprinosa omogućavaju državi da rješava pitanje nezaposlenosti i druga socijalna pitanja. Nužno je do krajnje granice pojednostaviti zasnivanje novog radnog odnosa i otkazivanje postojećeg.

6. Bankarski sustav

trezorUpravo zbog ne funkcioniranja pravosuđa postoji veliki izgled da dođe do sloma bankarskog sustava u Hrvatskoj. Poznato je da se veliki dio stambenih i ostalih kredita ne servisira, a banke se ne usuđuju pokrenuti masovne ovrhe, jer znaju da zbog ne efikasnog sudstva ovrhe u Hrvatskoj traju godinama, a nerijetko i 10-cima godina.

Banke bi po hrvatskim i drugim nacionalnim i internacionalnim standardima morale otpisati takva potraživanja, što bi istog trenutka dovelo do sloma bankarskog sustava u Hrvatskoj. Pitanje je samo vremena kada se više neće moći odlagati pokretanje masovnih ovrha na nekretninama i koliko će dugo trajati ova neizvjesnost.

Sve to ne brine Vladu i njenog ekonomskog "stratega" i "prvog potpredsjednika" Radimira Čačića, koji trenutno uživa potporu 3% hrvatskih građana, a upravlja polovicom nacionalnih resursa. On i njegovi sljedbenici misle da će proračunskim novcem pokrenuti hrvatsko gospodarstvo između ostalog renoviranjem zapuštenih fasada u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. Nije potrebno biti veliki ekonomski ekspert da se prepozna besmislica takve strategije. Samo bogate zemlje mogu si dozvoliti u ovakvim kriznim vremenima renovirati zapuštene fasade. Uostalom tko će dati Čačiću financijska sredstva za renoviranje fasada?

Hrvatska će vrlo brzo doći u teško stanje kada joj svjetske kreditne agencije snize kreditnu sposobnost, što će značiti nemogućnost daljnjeg zaduživanja po razumnim kamatnim stopama. Umjesto da se hrvatska Vlada i predsjednik države brinu o ozbiljnim problemima kako spasiti zemlju od bankrota, ovih dana je glavna tema Nacije organizacija festivala istospolnih partnera u Splitu.

7. Zdravstvo

zdravstvoJavno zdravstvo je godinama zapuštano i u njega nije dovoljno ulagano. Pored toga zadnja HDZ-ova vlast vršila sustavnu pljačku između ostalog i u zdravstvu. Godinama su odabirani privatnici, koji usput rečeno nisu bili ni medicinari, od kojih su se iznajmljivali CT-uređaji i ostala oprema visoke tehnologije za javno zdravstvo, a najveće bolnice nisu imale takav uređaj. Sve je bilo podvrgnuto organiziranoj pljački javnog sektora.

Stoga su danas liste za čekanje stravične, a vlast nema načina da ih smanji. Umjesto da se legalno uvedu privatni pacijenti čije usluge plaća privatno osiguranje ili sami pacijenti, vlast i dalje insistira na socijalističkoj jednakosti i na taj način zapravo stimulira mito i korupciju u zdravstvu. Kada bi u hrvatskim bolnicama postojao model koji se primjenjuje u Njemačkoj, mogao bi se ostvariti značajan dodatan prihod za bolnice, a vrhunski liječnici bi imali mogućnost dodatne legalne zarade koju bi naplaćivali od privatnih osiguranja odnosno samih pacijenata.

Na taj način bi se mogli riješiti prekovremeni sati i za liječničko osoblje stimulirajući prekovremeni rad što bi dovelo do značajnog smanjenja lista čekanja odnosno kvalitete liječničkih usluga, a to bi doprinijelo kvaliteti života u Hrvatskoj i njezinom bržem gospodarskom prosperitetu. Danas je Hrvatska ne samo ekontdomski neuspješna nego i opasno mjesto za življenje iz više razloga od kojih su neki navedeni u ovom Izvješću.

8. Slučaj Perković - Slučaj Hrvatska

Slučaj Perković pokazao je već puno više o Hrvatskoj nego mnogi drugi slučajevi, analize ili istraživanja. Od njega bježe i lijevi i desni, u njemu se pokazala sva bijeda današnje Hrvatske, ali srušeni su i mnogi mitovi o bivšoj državi. Država Hrvatska se pokazala malom provincijskom, neuređenom zemljom kojoj treba strani moćnik da pokrene neke prevažne stvari.

Isplivali su već mnogi kosturi iz ormara, a tek je počelo. Jugoslaviju sada vidimo i na malo drugačiji način, kao zemlju gdje su se vršila ne samo politička ubojstva, već su se uklanjali i ljudi koji su mogli otkriti neke neželjene stvari za visokopozicionirane dužnosnike i njihove obitelji ili pak ugroziti njihove interese.

Dok se narodu prodavala priča o ekonomskoj stabilizaciji i sl. ljudi na pozicijama su vodili milijunske biznise vezane za naftu. A odgovor države na to je bio da se ukloni osoba koja bi mogla ugroziti ekonomske interese oligarhije. Nakon što je UDBI izmakla u inozemstvo važna zvjerka, on je najprije sotoniziran u medijima i po partijskim sastancima, a onda je fizički likvidiran. "Institucije su također odradile svoj posao" i utvrdile da je sve bilo po zakonu i da je jednostavno uklonjen neprijateljski element. Naravno "neovisno" pravosuđe je i tada reklo svoje i slučaj je zataškan, odnosno zaključen. Suci postavljani po partijskom ključu, naravno da nisu mogli naći bilo što, što bi bilo na štetu tada vladajućih. (Velika sličnost sa današnjim vremenom i sa nekim drugim moćnicima.) Ti isti ljudi primljeni su u "Novu demokratsku vlast" i primijenjen je isti ključ. Partija je zamijenjena Zajednicom, pa je Zajednica oslabljena unutrašnjim borbama nakon smrti vođe, morala vlast prepustiti "socijaldemokratima", novom vođi, pa opet novim "socijaldemokratima".

Slučaj Perković pokazao nam je kakva je bila Jugoslavija iza kulisa, kako su se rađala carstva političara koja i danas postoje, kako je taj kapital i interes našao put u sve vlasti i kako nama treba netko izvana da nam kaže ne može tako. Reakcija današnje vlasti (lex Perković i sve vezano za to), bila je tragikomična, a takva nam je očito i država, puna nesposobnih beskarakternih ljudi koji imaju moć i sve su spremni učiniti da je zadrže. Ti naši moćnici se s vremena, na vrijeme toliko osile da postanu problem ne samo unutar zemlje nego i vani, pa nam svako toliko netko treba dati po prstima. Nastanak moderne Hrvatske dobiva novo svijetlo u pričama ljudi koji su nam tada krojili sudbinu. Zašto su pojedini silnici dobivali moć, zašto su micani (i likvidirani) ljudi koji su im se pokušali suprotstaviti. Postaje jasno zašto nam je ovakvo pravosuđe, zašto je odvjetnicima dopušteno da se otmu kontroli. Zašto imamo odvjetničku komoru koja štiti interese uskog kruga moćnih odvjetnika, zašto su nam svi segmenti društva prožeti korupcijom i parodijom od uređene države.

Dobra strana slučaja Perković mogla bi biti, ako shvatimo da imamo slučaj Hrvatska, a ne slučaj Perković. Da je moderna Hrvatska građena po ključu koji su prepisali od državne mafije iz bivše države i da je taj model premrežio Hrvatsku uzduž i poprijeko.

9. Zaključak

Republika Hrvatska je država u kojoj interesni lobiji masovno kontroliraju i pljačkaju svoje sugrađane i pravne osobe, sve na zakonit način, a zakone su donijeli upravo ti lobiji.

Obzirom na dugotrajnost sudskih postupaka, nepostojanja kvalitetne pravne zaštite u razumnom roku, nefleksibilnosti radnog zakonodavstva, nedovoljne zdravstvene zaštite između ostalog, Hrvatska je država koja ne samo da ne pruža pretpostavke za investicije, a time pokretanje gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti, nego se radi o lokaciji koja je nepoželjna i opasna za življenje.

Ako aktualna vlast u najkraćem roku ne promjeni navedene makroekonomske uvjete, doći će neminovno do sloma bankarskog sustava i cjelokupnog gospodarstva, a time do kaosa i nemira nesagledivih razmjera.

Nisam siguran da su vlasti s ovih prostora, uz svoje nasljeđe iz prošlih vremena, u stanju sagledati nadolazeće opasnosti. Trenutačna klijentelistička vlast, a naročito njezin koalicijski partner HNS, je angažirana uglavnom na raspodijeli unosnih rukovodećih radnih mjesta u državnim poduzećima, tako da ne stigne razmišljati o nacionalnim problemima. Vlast sigurno nema ni približno kompetentne kadrove koji bi bili u stanju sagledati problematiku a kamoli je riješiti.

Jedini način za izlaz iz neminovnog sloma je stvaranje makroekonomskih uvjete, prije svega osiguranje suđenja u razumnom roku i po razumnim cijenama, kao i posezanje za stranim nezavisnim i kompetentnim kadrovima. Bojim se da će prenapuhana vlast prije bankrotirati nego priznati vlastitu nekompetentnost.

Uostalom pročitajte što o modernoj Hrvatskoj misli kolumnist The Washington Times-a pod naslovom Moderna mafijaška država (A modern mafia state - originalna engleska verzija).

U Zagrebu, 2.2.2014.

JURIS PROTECTA
Udruga za unapređenje pravosuđa u RH
Zlatko Zeljko, predsjednik
Poslovni savjetnik
Tel. +385 1 777 6495
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.